Psihoanalitičar se postaje završavanjem psihoanalitičke edukacije. Beogradsko psihoanalitičko društvo kao punopravni član Međunarodnog udruženja psihoanalitičara (International Psychoanalytic Association – dalje IPA) bazira edukaciju svojih kandidata na kriterijumima IPA. Završetkom edukacije u Beogradskom psihoanalitičkom drustvu postaje I član IPA. IPA prihvata tri modela psihoanalitičke edukacije: Ajtingonov (Max Eitingon), francuski i urugvajski model. BPD svoju edukaciju organizuje u skladu sa Ajtingonovim tripartitnim modelom koji se sastoji od lične analize, najmanje dve supervizije kliničkog rada analitičara u treningu sa pacijentima (klijentima), kliničkog i teorijskih seminara.
U psihoanalitičku edukaciju mogu da se uključe osobe sa završenim fakultetima pomažućih profesija u koje spadaju lekari, psiholozi, pedagozi, andragozi, specijalni pedagozi i socijalni radnici. Za kandidate bez kliničkog iskustva obavezan je klinički staž u psihijatrijskim ustanovama u trajanju od godinu dana.
Pre ulaska u edukaciju budući kandidati prolaze kroz tri intervjua kod trening analitičara Društva gde se procenjuje njihova motivacija i mentalni kapaciteti za bavljenje profesijom psihonalitičaraličnost – integritet, zrelost, fleksibilnost, empatija i sposobnost samoposmatranja.
Na edukaciju iz psihoanalize prijavljuje se tako što se šalje CV, skenirana diploma i motivaciono pismo elektronskim putem na adresu Društva: belgradepsysoc@gmail.com i belgradepsysoc@outlook.com .
Lična analiza je prvi korak psihoanalitičke edukacije. Ona traje najmanje 4 godine u frekvenci od 4 puta nedeljno i teče uporedo sa ostalim aktivnostima. Posle prve godine analize kandidat stiče pravo na pohadjanje teorijskih seminara, na članstvo u IPSO-u (Internacionalna studentska psihoanalitička organizacija), pravo na korišćenje PeP weba (Psihoanalitočka elektronska publikacija), učešće na stručnim sastancima koji su predviđeni za kandidate, kao i pravo učešća na psihoanalitičkim konferencijama.
Kroz ličnu analizu istražuje se sopstveno nesvesno, prorađuju se unutrašnji sadržaji čime se stiče bolji kapacitet za razumevanje sebe i drugih. Analizant kroz lično iskustvo proširuje sopstvene potencijale za empatiju, stiče poverenje u delotvornost psihoanalitičkog metoda, i obogaćuje razumevanje psihičkih fenomena i procesa. Pored ostalog, cilj analize je da pomogne kandidatu da dostigne visok stepen karakterne stabilnosti i zrelosti, otvorenost ka nepoznatom, fleksibilnost, te da razvije sopstvene kreativne potencijale koji su neophodni za održavanje otvorenog i živog psihoanalitičkog odnosa. Analiza je u potpunosti privatan i poverljiv proces.
Trening analitičar obaveštava Komitet za edukaciju o početku i završetku analize. Sve ostale informacije su poverljive i ne mogu se deliti ni sa jednim telom ili pojedincem u Društvu ili izvan Društva.
Kandidat započinje teorijske seminare nakon godinu dana trening analize. Kroz seminare se stiču znanja o psihoanalitičkim teorijama i metodu. Obavezno se obrađuju sledeći sadržaji: Frojdove teorije, teorije objektnih odnosa i drugih savremenih psihoanalitičkih škola, teorije ranog razvoja, psihoanalitičke tehnike, psihopatologija i psihoanalitička etika. Pored obaveznih postoje izborni seminari koji detaljnije obrađuju pojedine tame ili psihoanalitičke pravce.
Analitičar u treningu obavezan je da pohađa sve navedene i jedan izborni seminar.
Seminari najčešće traju 16 nedelja, a održavaju se jedanput nedeljno u trajanju od 90 minuta. Na seminaru se zajedno sa voditeljem seminara proradjuju zadati članci i dodatna literatura relevantna za određenu temu u grupi kandidata. Program seminara i potrebnu literaturu obezbeđuje Društvo.
Supervizija je oblik učenja u psihoanalizi kroz rad sa pacijentima pod supervizijom trening analitičara – supervizora. Za odobrenje ulaska u superviziju kandidat mora da ima najmanje dve godine lične analize, iskustvo u kliničkom radu, započete teorijske seminare i pozitivnu procenu koja se dobija od Komiteta za edukaciju. Nakon izbora supervizora koji odobrava KE, zajedno za supervizorom se selektuje pacijent sa kojim se započinje psihoanaliza. Supervizor i kandidat se sreću jednom nedeljno u trajanju od 45 do 50 minuta kako bi diskutovali o svemu što se dešava u psihoanalitičkom radu psihoanalitičara u treningu sa pacijentom. Preporučuje se da kandidat bude u didaktičkoj analizi za vreme trajanja supervizije. Najmanje posle šest meseci od početka prve supervizije a uz zajedničku procenu supervizora i kandidata, kandidat može da započne drugu superviziju. Posle pozitivne ocene od strane Trening komiteta kandidat započinje superviziju sa drugim supervizorom. Na taj način kandidat stiče iskustvo različitih stilova rada i teorijskih pristupa tokom razvoja psihoanalitičkog procesa. Druga supervizija traje najmanje dve godine, a prva traje sve dok se druga ne završi. Kandidat može imati i više supervizija. Kada supervizori procene da je kandidat stekao kapacitet za samostalan rad predlažu mu da se prijavi za članstvo u BPD, odnosno IPA.
Klinički seminar predstavlja prikazivanje kliničkog rada psihoanalitičara u treningu u grupi kandidata koju vodi supervizor. Klinički seminar se održava svake druge nedelje u trajanju od 90 minuta. Supervizija ima oblik grupne diskusije koju moderira supervizor. Klinički seminar u trajanju od dve godine je obavezni deo edukacije.
Kada se ispune svi gore navedeni uslovi, za članstvo u BPD-u, neophodno je da kandidat prikaže svoj supervizirani rad sa pacijentima pred tročlanom komisijom koju odredjuje KE. Tokom procene za prijem u članstvo uzimaju se u obzir i druge aktivnosti kandidata u okviru Društva i široj psihoanalitičkoj zajednici.
Ukoliko je ocena pozitivna, na osnovu izveštaja Komiteta za edukaciju, na prvoj redovnoj Skupštini glasa se o prijemu kandidata u redovno članstvo Društva.